Predci

Prvi stanovnici Japana – Jomonci imirgirali su u zemlju prije 7000 ili 8000 godina pr.Kr. iz 3 različita područja Azije. Jomonci su bili lovci i sakupljači i psi su im bili od velike važnosti kao pomagači u lovu . Arheološka iskapanja grobova ljudi iz ovog perioda pokazala je da su pse pokapali na isti način kao i ljude – u humcima napravljenim od morskih školjkaša.

Psi nađeni u grobovima su bili manjeg rasta- visine od 36 do 50 centimetara u grebenu i  mogli bi  biti davni pretci današnjih Shiba. Istraživači su primjetili da je tip lubanja manjih pasa iz ovog razdoblja u Japanu značajno razlikuje od lubanji pasa nađenih u Europi u istom periodu.

Umjetnost i literatura

Umjetnost i literatura Edo perioda (1603- 1868. ) pružaju detaljan opis japanskih pasa. Peti shogun Edo perioda- Tsunayoshi se još nazivao i ‘shogun ljubitelj pasa’ zbog nevjerojatne ljubavi prema psima. Sagradio je azile koji su pružili dom tisućama pasa lutalica i strogo se kažnjavalo zlostavljanje pasa. Upravo tijekom Edo perioda lov je postao vrlo popularna aktivnost samuraja.

Tadašnja literatura opisuje psa podignutih ušiju, lagano pognutih naprijed, dvostrukog krzna, ravnih leđa i visoko postavljenog repa. Ilustracije prikazuju pse sa repom u obliku kruga, srpa ili poput vjeveričjeg repa. Te iste ilustracije daju i uvid  u originalnu funkciju japanskih pasmina. Većina ih prikazuje psa kao lovca u potjeri na divljač različitih veličina od medvjeda, jelena, vepra, pa do male divljači poput rakuna ili zeca. Druge ilustracije pokazuju pse i u ulozi čuvara, pse za borbe i za društvo.

Autohtone pasmine

U 18. stoljeću bogati Japanci su ponekad uvozili pse za lov- mastife, španijele i hrtove iz Europe i patuljaste pasmine iz Kine. Uvezeni psi su se križali sa autohtonim japanskim pasminama u gradovima, dok su lovački psi u selima ostali relativno čistokrvni. Porastom uvoza i popularnosti pasa iz drugih zemalja, autohtoni japanski psi su dobivali sve manje pažnje i do ranog 20. stoljeća su nestali iz gotovo svih regija Japana, osim najudaljenijih i izoliranih područja. U tom razdoblju je počeo i pokret za očuvanjem japanske kulture i jedan od postavljenih ciljeva je bio i očuvanje autohtonih japanskih pasa.

Dr.Hirokichi Saito i mala grupa prijatelja su 1928. godine osnovali klub sa ciljem zaštite i očuvanja japanskih pasmina. Napravili su iscrpno istraživanje i putovali diljem Japana u zabačena sela kako bi pronašli i proučavali primjerke izvornih japanskih pasa. Najbolje primjerke su držali Matagi, profesionalni lovci u planinskim regijama .

Budući da su se psi razlikovali po veličini i boji u svakoj regiji, nazvali su ih prema područjima Japana u kojim su se razvijali- po veličini od najvećeg : Akita, Shikoku, Kishu, Hokaido i Kai. Najmanji od pronađenih pasa su nazvani Shiba inu i jedini nisu dobili naziv prema određenoj regiji. Riječ inu u prijevodu znači pas, a Shiba se može prevesti i kao ‘malo’ i kao  ‘grmlje’ . Prema nekoliko teorija naziv su dobili upravo prema crvenoj  boji lišća grmlja iz Nagano regije ili jer su se koristili za lov upravo na takvim terenima niskog grmlja i šikare.

Nippo Standard

Dr. Saito je grupirao tri različite linije malih lovačkih pasa iz različitih regija pod nazivom Shiba. Originalne linije su bile Shinsho Shiba, Mino Shiba i Sanin Shiba.

1932. klub kojeg je osnovao dr.Saito nazvao se Nihon Ken Hozonkai – u prijevodu Asocijacija za očuvanje Japanskog psa, u skraćenom obliku poznata kao NIPPO. Njihov trud je nagrađen 1931. kada je japanski pas proglašen nacionalnim blagom Japana – najprije Akita inu, a zatim i Shiba inu 1936. Jedan od najranijih ciljeva novog kluba je bio izrada i donošenje standarda za Japanske autohtone pasmine. Odbor za standard je izradio nacrt standarda koji se temeljio na radu zoologa i uzgajivača, starih podataka i proučavanjem postojećih pasa.

NIPPO standard je napravljen kako bi uspostavio put za buduće uzgojne programe i baziran je na intrinzičnim karakteristikama japanskih pasa. Priroda japanskih Shiba može se izraziti kroz tri vrlo važne riječi: KAN-I, RYOSEI I SOBOKU.

• KAN-I – definira odvažan duh u kombinaciji sa opreznošću i razvijenim osjećajem samosvijesti. KAN-I utjelovljuje samopouzdanog psa koji je svjestan svoje važnosti.
• RYOSEI – u prijevodu ‘dobre naravi’. Shiba treba biti odana svom vlasniku i to je čini odličnim psom za društvo.
• SOBOKU – u prijevodu jednostavna, prirodna ljepota. Shiba utjelovljuje profinjenu jednostavnost i njena pojava je bez pretjerivanja.

6.studenog 1932. održala se prva NIPPO izložba u Ginzi, Tokyo. Samo 10 pasa, od ukupno 81 prijavljenih , ocijenjeno je kvalitetnim primjercima za daljnji uzgoj.Od tih 10 pasa – 4 Akite, 2 Hokkaida, 2 Kishu i samo 1 shiba. Shiba je bio crveni mužjak poznat pod imenom Tako, pronađen  u planinskom području Toyama prefekture (centralni dio Japana). Tako je bio prva shiba registrirana u NIPPO-u, a otad je NIPPO registrirao više od milijun Shiba.

Mitsuharu Kanashi,  sudac i jedan od vođa NIPPO-a je podijelio krvne linije Shiba u 4 glavne japanske linije – Hakuba no Gen – Gen, Korotama, Tenkou i Matsumaru. Otad je prošlo puno godina i nastalo je i novih linija, ali većina Shiba se može povezati upravo sa ove četiri dominantne linije.